Hrvatski identitet je danas gotovo nemoguće zamisliti bez “šahovnice” i himne. Kako objašnjava Letica (2011,34), “naša su iskustva vezana za povijest naroda koji ima svijest nacije, nema svoje države, ali ima snažan državotvorni mit. Upravo zbog toga, hrvatski su nacionalni osjećaji više vezani za mitske, simbolične, obredne i kulturne elemente(grb, zastava, himna, mitovi i legende, sport, kulturno nasljeđe, jezik), nego pragmatične elemente suvremene države: zakoni, plaćanje poreza, vojska, policija, diplomacije, državni interesi…).” U tom pogledu posebno je zanimljivo koliko je bitan taj simbol za nacionalnu svijest i s koliko ponosa se često ističe. Pišući o ulozi simbola u izgradnji nacije, David Kertzer (1989, 179) tvrdi: “daleko više od sredstva za uljepšavanje stvarnosti, simbolizam je ono od čega su napravljene nacije… Bez rituala i simbola nema nacije.” Nekoliko je ključnih simbola za hrvatski identitet, hrvatski grb i zastava te hrvatska himna. Napominje se da, temeljni je znak identiteta ime, a uz njega simboli, vizualni i auditivni, kao što su kod kolektivnih identiteta zastave i himne, a jedan od vizualnih znakova je i grb.”(Peić-Čaldarović, Stančić, 2011, 13). Također, Božić i Ćosić (2021, 9) napominju da ,,personalizirani amblemi, crteži i inkrustacije kao osobni, rodovski ili plemenski znakovi na štitovima ratnika javljaju se već u najstarijim kulturama“. Razvoj hrvatskog grba se događao kroz duži period, počevši od 13.stoljeća, pa do modernog grba republike Hrvatske. Na sam grb ili grbove su utjecale često povijesne prilike posebno razni vladari i plemićki stalež. Posebno bitan grb postaje u 19. i 20. stoljeću, gdje je postao i narodni. U tom periodu se iskristalizirala ideja zajedničkog simbola, ili pak simbola koji čine hrvatsku nacionalnu ideju. Jedan od ključnih simbola je zanimljivo i onaj koji se pojavio najkasnije, a to je simbol šahovnice. Kako navode Božić i Ćosić (2021, 58) “Taj simbol se pojavljuje posebno na inzistiranje cara Maksimilijana I, vjerojatno kroz ideju Hrvatske kao “predziđa kršćanstva”, što nam također spaja dvije bitne identitetske simbolike. Tako je glavni motiv obrambeni bedem, koji je postao slabo prepoznatljiv radi stilizacije”(Slika 5.).

Slika 5. Nastanak hrvatskog simbola šahovnice.

Izvor: Božić, M., Čosić, S.(2021) ,,Hrvatski grbovi. Geneza, simbolika, povijest.” Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar"

Nastavak u razvoju hrvatskog grba je kroz trojednu kraljevinu Hrvatsku, Dalmaciju i Slavoniju. Kroz obje Jugoslavije, prevladavao je simbol šahovnice. Dok je u današnjoj republici Hrvatskoj, na postojeću ideju šahovnice, na kruni uz Slavoniju i Dalmaciju, dodana tri grba Dubrovačke republike, Istre i simbol mladog mjeseca i šesterokrake zvijezde, inače često u kontekstu “grba Ilirije”. Ideja tako kompleksnog grba daje nam u uvid sve probleme i zapreke formiranja hrvatskog identiteta kroz povijest.

Drugi jednako bitan simbol je hrvatska trobojnica. O važnosti zastave Bošnjak (1996a, 17) navodi da je za neki narod kontekst osvajanja protivničke zastave, koje se smatra velikim gubitkom i sramotom, a postavljanje svoje zastave na osvojeno područje ili zamak, velika simbolička pobjeda. Također Bošnjak(1996b, 50) navodi da “postanak hrvatske nacionalne zastave vežemo za period velikih proljeća naroda u Europi sredinom 19.stoljeća, dok ideja modernih nacionalnih zastava sve potiču od francuske revolucije”. Jelačićeva zastava, iako konjanička, sad ima jasan motiv i znamen i nije jednobojna. Crvena-bijela-plava tako će od tog perioda biti nacionalna zastava sve do danas, dok ideja boja nije slučajna, nego bijela i plava dolaze od boja Kraljevine Hrvatske, dok plava dolazi od Dalmacije i Slavonije (Bošnjak, 1996 c, 52).

Hrvatska himna je također od velike simboličke važnosti za hrvatski identitet i narod općenito. Tekst himne je prvo izašao u časopisu Danica 1835. godine, kao pjesma Horvatska domovina. Napisao ju je Antun Mihanović, a uglazbio Josip Runjanin. Himna pjeva o ljepotama domovine, što je rjeđe među himnama koje su češće u obliku koračnica. “Himna je pjesma koja se izvodi nekom u čast, svečanim i uzvišenim tonom, najčešće u nacionalnom smislu, iako može biti posvećena pojedincu.”(Dragun, 2011, 15)