Rezidba, Plitva i jematva

Pelješac je područje koje jednostavno živi vino, maslinovo ulje i ribarenje. Upravo se ovoj grani gospodarstva dogodila najveća promjena u zadnjih par desetljeća. Svakako veliku ulogu je igrala uslužna djelatnost, a prije svega turizam, koji je promijenio sliku ovog kraja. Naravno, poljoprivreda se nastavila, pa tako i glavna tri posla u vinogradarstvu. Ovi poslovi imaju i simboličku ulogu u načinu života zajednice, a dolaskom ubrzanog načina života, upravo se tu vidi najveća promjena. U prošlosti, svi su se ovi poslovi radili zajedno, pa bi se tako seljani skupili i po redu odrađivali poslove zajedno jedni drugima. To je sigurno utjecalo i na kvalitetu učinjenog, jer i male vremenske promjene utječu na kvalitetu samog proizvoda. Zasigurno, današnja strojna obrada donosi brže rezultate, ali i veće štete na trsu i samu zemlju.

Rezidba je posao koji ne zahtjeva rezultate u kratkom roku, i često bi se razdužio cijelu zimu. Većinom su rezidbu obavljali muški članovi, a nerijetko u grupama, što bi uvijek pratila glazba i vino. Također, svećenik bi napravio prikladne blagoslove, a poneki bi okačili suho meso na trsove loze. Rezidba se obavljala s posebnim nožem, koji bi se oštrio nakon svakog reda loza. Velika se pažnja pridavala rezu, jer upravo se u rezidbi loza oblikuje i dobiva svoj izgled, ali i funkcionalnost. Često bi stariji ukućani, nakon rezidbe pošli u pregled vinograda, da vide da li se kvalitetno odradila rezidba. Nakon rezidbe bi se stariji našli u konobi, te bi se blagovalo vino i jelo. 

Plitva je posao koji se obavljao u proljeće, kao i okopavanje korova i trave. Ovaj posao je zahtijevao rad po većim temperaturama, pa bi se često radio rano ujutro ili kasno popodne. Prvo bi se voda trebala prenijeti, ako nije bila izgrađena gustjerna. Zatim bi se krenulo s okopavanjem loze, što je bio zahtjevan ali potreban posao. Uz okopavanje loze, odvajali bi se cvjetovi, što je bilo potrebno za veći rod u vrijeme jematve. Žena bi zatim nakon posla dočekala radnike s ručkom, ali naravno prvo uz rakiju, suhe smokve i arancine. Za objed bi se pilo crno vino. Posao bi se nastavio po potrebi kasno popodne, a krenulo bi se uvijek ranije, jer se za prijevoz koristio tovar ili mazga, naravno do pojave automobila.

Jematva je zasigurno glavna tradicija pelješkog kraja. “U jesen dolazi vrijeme trganja, ritual kada vinogradi nagrađuju težaka jedinstvenim plodom. Nakon cijele godine napornog rada, brige i pažnje, vidjet će se što je u vinogradu učinjeno. Nekoć se u Dalmaciji moralo prvo zatopiti drvene badnje, maštele, kartile, kofe, mišine, da zastanjaju. Trgalo se po lijepom i suhom vremenu, a grožđe nije smjelo biti toplo u trenutku obrade.”  Jematva je bila događaj za sve, i svi su u njemu sudjelovali. Ona je zapravo kruna mukotrpnog cjelogodišnjeg rada na lozi. Glava kuće bi organizirala rad u jematvi, gdje je svatko znao svoj zadatak. Tako bi dio bio zadužen za berbu, dio za prijevoz, a dio za prehranu i piće za radnike. Krenulo bi se rano ujutro i radilo cijeli dan. Velika se pažnja pridonosila i tome kad se treba krenuti u jematvu, jer je trebalo pogoditi vrijeme prije kiše, a opet da je grožđe došlo na maksimalnu koncentraciju šećera. Tako da je to bio ritual, išlo bi se svakodnevno probati grožđe, razne prognoze vremena i radili bi se blagoslovi i zaštite od kiše i grada. Kad bi jematva krenula, odradila bi se brzo. Jelo bi se donijelo do vinograda, i jelo se u lozi, što je samom događaju dalo jednu posebnu notu. Prerada bi se nastavila u podrumu, gdje se gazilo grožđe, obično od strane djece i žena. Također napravila bi se priprema hrastovih bačvi koje bi se palile i stanjale, a prije ulijevanja vina, bi se upalile suporele i tako pripremiti vino za daljnju preradu.  seljaci stoljećima na magarcima prelazili preko brda iznad sela Potomje i obrađivali vinograde uz more, pa je jematva Dingača počinjala krajem juna i trajala bi do polovice oktobra, jer je cijeli urod valjalo prenijeti na jednom ili dva magareta. Početkom sedamdesetih kroz brdo je probijen tunel i napravljena cesta do mora, pa se sada vinogradima može prići i traktorom   

Vinarski dio u proizvodnji su danas preuzeli skoro svi mladi. U prošlosti, su se istim bavili samo iskusni stariji članovi obitelji, a znanje se gradilo generacijama. Koristili su se isključivo drvena pomagala i cisterne. Za veće količine su se gradile kamene ili betonske cisterne. Bačve su bile neizostavne u skladištenju i proizvodnji vina, i postojali su deseci proizvođača istih samo na Pelješcu. Svi dodaci vinu, kao i herbicidi su bili prirodni elementi ili spojevi,a svi poslovi rađeni ručno.