Pelješac je drugi po veličini hrvatski poluotok koji se smjestio na jugu Hrvatske u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Površina Pelješca je 348 km2. Od brda najviši je Sveti Ilija (961 m) kojeg su nazivali i Pelisac, po kojem je ovaj poluotok dobio i ime. 

Pelješac pripada jadranskom tipu mediteranske klime.Temperature zraka su relativno visoke tijekom cijele godine. Prosjek sunčanih sati na Pelješcu je preko 2500 na pojedinim mjestima, što je jedan od najvećih brojeva u Hrvatskoj 

Biljni svijet Pelješca je mediteranski i raznolik. Na njemu je zabilježeno više od 1000 biljnih vrsta. Najviše su prisutna crnogorična stabla , kojima je nekad bilo prekriven veći dio Pelješca; ali zbog učestalih razornih požara u zadnjih 15tak godina, veliki dio je uništen a na tim mjestima sad raste makija. Polja i strane mnogih brda su obrađeni s maslinicima i vinogradima, a a prisutna su i tradicjonalna voća: smokve, agrumi, mjenduli, šipak.... Također, na Pelješcu raste dosta ljekovitog bilja: popunac, ruzmarin, kadulja, lavanda.

Od životinjskog svijeta, Čagalj je specifična vrsta, koja je raširena na poluotoku. Velik je i broj divljači kao što su divlje svinje, fazani, zečevi. Također obitava kornjača čančara koja je i zaštićena.

Stanovništvo Pelješca je većinsko Hrvatsko, s manjim brojem Bosansko-Hercegovačkih usljenika koji posjeduju vikendice. Pelješac stalno obitava oko 9000 stanovnika, i nažalost bilježi stalni pad u odnosu na predhodno stoljeće. Najviše stanovnika je iselilo zbog bolesti vinove loze početkom prošlog stoljeća.

Zanimljiv je jezik ili jezični dijalekti poluotoka Pelješca, pa je tako on podjeljen na dva dijalekta. Na istočnom djelu se govori dubrovačkim štokavsko-ijekavskim dijalektom, dok zapadni dio govori čakavsko-ikavskim. Ovi dijalekti se sudaraju u najužem i centralnom djelu poluotoka mjestu Janjini čiji se stariji mještani koriste Jekavskom čakavicom. Ovaj mješani govor se javlja samo još na Lastovu i smatra se starim Dubrovačkim govorom jer je sličan korišten u nekim starijim Dubrovačkim djelima, sve do Đore Držića.

Nakon malog uvoda o poluotoku Pelješcu, najbolje je da krenemo iz smjera Dubrovnika prema Orebiću, gdje ćemo istočni dio Pelješca ostaviti za neku drugu priliku, a krenuti ćemo s prvim predivnim pogledom na malostonski zaljev još od Stona i kraj karte TZ Janjine. S desne strane se prostire zaštićeni malostonski zaljev koji je specifičan po svom bogatom morskom florom i faunom. S druge strane zaljeva vidimo turističko središe i jedini pomorski grad Bosne i Hercegovine , Neum. Također u pozadini vidimo lučki grad Ploče. U zaljevu se nalazi i arhipelag od 13 otočića i hridi od kojih ni jedan nije naseljen, ali upravo iz tog razloga pružaju predivne vizure i očuvanu prirodu. Na otočićima i oko njih možemo primjetiti uzgajališta ribe i školjaka, koja su samo dokaz tradicije života od mora i na moru. S lijeve strane možemo vidjeti Janjinu u daljini u svom zanimljivom okomitom rasporedu.

Nastavimo li dalje, i spustimo se u neposrednu blizinu mora, primjetiti ćemo preljepe plaže i pjeskovito morsko dno. U nastavku vožnje tik uz more, u daljini vidimo prvo naselje zanimljivog imena Drače. Ovo malo pomorsko mjesto je zapravo svojevrsna luka većeg naselja Janjina, i mještani su većinom sadašnji ili bivši stanovnici tog mjesta. Prvo što primjetimo u Dračama su dva velika mula, izgrađena u vrijeme austrogarske i korištena u komercijalne svrhe i trgovinu pretežno s neretvanskim krajem, koja se i danas prakticira. S desna ulazu u mjesto nalazi se crkvica sv. Roka. U Dračama možemo uživati u par restorana s domaćom i svježom morskom hranom i par kafića za predahnuti od kupanja. Također se tu nalazi igralište za odbojku na pjesku koje svako može koristiti. Tijekom ljetnih noći, nerijetki su razni eventovi, kao što je tradicijonalni turnit u odbojci, ribarska noć i fešta svetog Roka, inače zaštitinika ovog mjesta.

Nastavljamo dalje i slijedeće mjesto, inače nekad slavno i glavno mjesto centralnog pelješca Janjina. Janjina danas je sjedište istoimene općine koja se sastoji od 5 zaselaka i broji oko 500 stanovnika. Ime Janjina još nije razjašnjeno, ali postoje razne teorije, pa tako i legenda o djevojci Janji, koja je izbjegla iz kogom poharanog naselja Sutvid u blizini i osnovala mjesto. Također valja napomenuti da je početkom prošlog stoljeća Janjinu krasio naziv „Mali Pariz“, što samo pokaziva kako se ovdje nekad živilo. Što se tiče povjesti ovog kraja i same Janjine; bila je bogata i raznovrsna. Postoje tragovi naseljavanja ovog područja čak u mlađe kameno doba, ,a prve tragove u obliku građevina ostavljaju Iliri i to iz plemena Plereja. Iliri su ostavili više tvrđava i gomila(grobnica), a najpoznatija je ona poviše Janjine, nazvana gradina, koja je svakako i tad imala veliku stratešku vrijednost. Nakon i tijekom Ilira, u ovaj kraj dolaze Grci, ali ne ostavljaju materijalnih ili građevnih dokaza. Zatim dolaze Rimljani koji grade razne ville – naselja, tzv. Rustike, od kojih i danas postoje ruševine, tragovi keramike i novca. Također Rimljani grade ceste i trgovače rute prema Mljetu i Korčuli. Nakon podjele Rimskog carstva a zatim i slabljena, na pelješac dolaze slaveni o osnivaju tzv. Slavinije. Janjina je prvi put spomenuta 1222.godine u Darovnici Kralja Stjepana prvovjenčanog. Nakon godina u kojim je Pelješac mjenjao vlasnike, Dubrovački diplomati uvidjevši potencijal i vrijednost pelješkog kraja, kupuju poluotok od Cara Dušana 1333. Godine i organiziraju obranu vrijedne solane i cijelog kraja, zidinama u Stonu. Nakon godina prosperiteta Dubrovačke, ni Janjinu nije zaobišlo dio „kolača“, iako formalno je stanovništvo bilo u kmetskom položaju. U Janjini kuće grade i dubrovačke velikaše obitelj, a određeni stanovnici stjeću veliko bogastvo pomorstvom. Tako je i Janjinski „knežev dvor“, zapravo kuća kapetana u kojoj se nalazila oružarnica i zatvor. Za potrebe kršćanskog stanovišta tako je i izgrađena nova crkva krajem 17.st, a današnji oblik dobila sredinom 19st. Svoj najveći uzlet Janjina doživljava krajem 19st i početkom 20tog, kad je i dobila ovo famozno ime „Mali Pariz“. U vrhuncu je samo Janjina brojila oko 1000 stanovnika, što je posebno za to vrijeme bio velik broj. U to vrijeme u Janjini je između ostalog postojala: policijska uprava, zatvor, nekoliko kafana i trgovina, trgovina obuče i odjeće, kino, razna pučka društva(Hrvatski sokol, zborovi...), mesnica, tržnica...

Stanovišto Janjine i okolice se tradicjonalno bavi uzgojem vinove loze i maslinarstvom. U Janjini posluje i zadruga podrumara i vinara „Pelješki vrhovi“ kao i brojne druge vinarije. U Janjinskom polju i vinogorju možete uživati u prirodi i preljepim vinogradima i maslinicima. Uzgaja se pretežno autohtona sorta Plavac Mali ali i bijela sorta i to Maraština. Danas uz tradicijonalnu poljoprivredu i ribarstvo, veliki dio Janjinara se bavi i turizmom, ova grana je nova djelatnost ali i stalno bilježi rast i ima veliki potencijal u spoju s tradicijom i prirodom. U Janjini se možete obskrbiti u dvije trgovine ili popiti piće u lokalnoj kavani, a od javnih službi imate ambulantu, poštu i školu, te bankomat.

Nastavimo li kroz Janjinsko polje, s desne strane vidimo preljepo srednjovjekovno Janjinsko groblje, s crkvom svetog Stjepana. Ova crkva se smatra prvom župnom crkvom Janjinara.